Većinu mog života kanabis smo klasificirali u dva glavna tipa; Cannabis sativa i Cannabis Indica, Cannabis (cannabis ruderalis) kao podsortu Kanabis Sative. Dok većina ljudi spominje Kanabis Indico / Sativokao sorte koje su predviđene za lijekove i cannabis ruderalis kao sorta konoplje koja se koristi više u industrijske svrhe, sve su vrste nedavno revidirane i ažurirane uz pomoć tehnologije, istraživanja i kemijskog sastava. Kemijskom analizom DNK tvari prisutne u biljci, profiliranjem terpena, aroma i eteričnih ulja, danas se koriste za klasifikaciju poznatu i kao kemotaksonomija. To znači da je potrebno da se ono što smo nekad držali istinom, radikalno promijeni zbog usklađivanja s nekada neizmjerivim i nepoznatim dijelovima biljke konoplje, koji su nam sada poznati.

Čini se da je Cannabis sativa do sada bila “odgovorna” za proizvodnju vlakana i sjemenki, bez da se na bilo koji način povezivala s drogom. Cannabis Indica čini se najraširenijom iz obitelji konoplje, jer ima “rođake” u svim sortama za proizvodnju lijekova, uključujući korejske, kineske i japanske varijacije kanabisa i afganistanske, indijske i tajlandske varijacije. Sad se odnosima na te sorte kao uskolisne sorte (NZD) koje smo nekad nazivali sative te širokolisne sorte (BLD) koje smo nekad nazivali indike. Stoga sve sorte trebaju prekvalifikaciju, promijenu i prilagođavanje, kako bi bile odgovarajuće korektno uvrštavanje koje temelji na suvremenim informacijama. Nova knjiga autora Merlin i Clarke s naslovom Konoplja: razvoj i etnobotanikapojašnjava ovo pitanje za one koji žele detaljnije žele razumijeti kanabis, no implicira da svi zainteresirani dobro razmisle o svemu što smo nekad znali i možemo biti tako pravedni u smislu klasifikacije. To je zapravo zabrinjavajuća misao, pogotovo zato što industrija tako brzo raste u mnogim zemljama širom svijeta, bez da su zaista poznavali biljke, kako u pravnom smislu, tako i o opredijeljenju, što znači da će možda netko prije ili kasnije kršiti zakone u državi, gdje bi želio raditi.

Zbrka, koja proizlazi iz toga kako mala službena uvrštenja je kanabis imao u botaničkom svijetu, može pojasniti različite varijante koje danas izlaze na svjetlo dana. Budući da su općenito sorte industrijske konoplje klasificirane kao one s 0,3% THC-a ili manje i vrste koje se tretira kao droga s visokim sadržajem THC-a (4% THC i više), pojavljuje se potreba za lateralnim razmišljanjem uz pojavu još jednog kanabinoida prisutnog u velikim količinama, za kojim postoji velika potražnja. Budući da je relativno nov, o njemu u zakonodavstvu još nema mnogo napisanog. Primjer takve situacije pojavljuje se već dok čitate ovaj članak. Kanabidiol, također poznat kao CBD, je drugi najčešći prevladavajući kanabinoid koji se može naći u kanabisu. No, budući da su varijacije s niskim sadržajem THC-a (> 0,3%) veće koncentracije CBD-a (od 1 do 3%), uzgajivači kanabisa postaju pravno i logički izvor prihoda, posebno u zemljama koje tradicionalno uzgajaju konoplju za vlakna i sjemenke i na taj način uz već navedeno pridobivaju CBD postupkom ekstrakcije za medicinsko tržište. Biljka industrijske konoplje se obično ne primjenjuje kao biljka iskoristiva za proizvodnju lijekova, zar ne? Međutim, danas je zbog zakonitosti ovog poznatog usjeva, prijelaz ekstrakcije na velika poljoprivredna imanja koja uzgajaju konoplju, nije specijalizirana za varijante s visokim sadržajem THC-a, koji se koristi u svrhe liječenja od 1996. Bilo bi teško pratiti kako i zašto se ova industrija razvila na takav način kao što jest, ali radi se uglavnom o minimalnom riziku i najvećim žetvama, koje imaju najviše smisla kako financijski, tako i pravno!

Posljedične teškoće u tome da poljoprivreda preuzme komercijalne usjeve konoplje, posebno za ekstrakciju, znači da, ako se kontrola onečišćenja, pesticida, insekticida i hormona ne prati pogledu kakvoće razreda živežnih namirnica, ali kao razred vlakana i sjemenki, znači, da će prvobitni izvor CBD ekstrakta nailaziti na nove probleme. Da bi se takvo stanje popravilo, treba dodati dodatne laboratorijske pretrage prilikom berbe ili prije žetve u isto vrijeme, kad Ministarstvo poljoprivrede provjerava koncentraciju THC (ispitivanje kanabinoida). To neće biti teško te će barem biti jasno usmjerenje za one plantaže koje obave ispitivanje, da su prihvaćene za ekstrakcije, dok su svi drugi usjevi koji ne ispunjavaju kakvoću razreda hrane upotrebljavaju samo za vlakna i sjemenke. U suprotnom slučaju mogli bismo štetiti onima kojima želimo pomoći, bez obzira na najbolje namjere.

Dok CBD može biti korisna komponenta u liječenju mnogih bolesti, potrebno je učiniti mnogo u vezi s mentalitetom o čitavom postupku ekstrakcije biljaka u industriji. Istraživači i liječnici koji rade u području liječenja raka zalažu se za čitavu ekstrakciju iz stvarnih biljaka umjesto sintetiziranih verzija samog CBD-a. Razlog za ovakvo razmišljanje je da biljka osim kanabinoida stvara i male količine terpena, flavonoida i Naime, čini se da ovi različiti sastojci povećavaju učinkovitost CBD-a i tako doprinose liječenju bolesti. Istina je da će biti potrebno provesti još mnogo pokusa s ljudima i istraživanja za dokaz ove hipoteze, ali oni koji blisko surađuju s pacijentima koji se liječe kanabisom, bez problema mogu dati izjave o razlici u CBD proizvodima, posebno u pogledu iskustva kako je provedena ekstrakcija i što je točno pridobiveno iz biljaka samom ekstrakcijom te kakvi su procesi korišteni za proizvodnju konačnih proizvoda. Većina vjeruje da terpeni igraju mnogo veću ulogu nego se mislilo. Na primjer beta-kariofilen, jedan od terpena, koji se nalaze u kanabisau u srednjim do velikim količinama, djeluje s izrazito pozitivnijim učincima u vezi s CBD kod liječenja nekih bolesti, nego sam CBD.

Dok dok stičemo dragocjeno znanje i informacije o tome kako liječiti određene bolesti i u kojim dozama, itd. … još smo uvijek daleko od poznavanja stvarnih činjenica. Dakle, treba nam puno pretraga, vremena i novca prije nego što budemo mogli biti sigurni u ono što se točno može učiniti s konopljom, umjesto zakonom zabraniti određene spojeve koji možemo pronaći u konopljii, možda je pravo vrijeme da vjerujemo starijoj populaciji i od njih preuzmemo sve informacije te tako mnogo lakše napredujemo s boljom suradnjom diljem svijeta, kako smo to činili u posljednjih nekoliko desetljeća.
Plodno tlo za obavljanje ovakve industrije stvorile su američke savezne države kao što su Colorado, Washington, Oregon i Aljaska, kako u pogledu industrijske konoplje, tako i konooplje za rekreacijske svrhe. Trenutno sam uključen u projekt industrijske konoplje, koja se temelji na odabranoj biljci koja sadrži 16% CBD-a i 0,4% THC-a. (Https://www.youtube.com/watch?v=EDjfWmcEqRs&app=desktop)

Pošto prilagođavamo kemijski sastav biljke u skladu s državnim zahtijeva za postizanje odobrenja, kako glede industrijske konoplje, tako i konoplje u rekreacijske svrhe, koje dopunjavamo laboratorijskim testiranjima prije sađenja, uspjeli smo stvoriti poljoprivredno imanje s 40 ari, gdje smo umjesto sjetve usjeva sjemenki uspjeli replicirati određenu sadnicu biljke čak 80.000 puta, kako bismo stvorili uroda konoplje, posebno uzgojene za ekstrakciju, namijenjene medicinskom tržištu. S obzirom na ograničenja same konoplje, bili smo u mogućnosti prilagoditi biljku tako da odgovara zakonskim smjernicama za uzgoj, ali smanjuje se sav rad oko biljaka sebe i povećava se produktivnost i koncentracija pojedinih komponenti koje tražimo. Dok ostali kanabinoidi ili određena ulja i spojevi za bolje razumijemo, dobit ćemo vrlo specifične biljke i poljoprivrednike koji će uzgajati usjeve samo za pojedine komponente. Dakle, sve to obećava mnoge promjene na horizontu niti ne tako nove industrije.

Dosad je bilo uloženog vrlo malo, ako uopćeu išta, vremena kod planiranja industrije kanabisa prije borbe protiv droga i tako se razvila izuzetno raznoliko glede na različite krajeve svijeta, prije svega glede privatnog rizika koji su ljudi spremni prihvatiti. Prije posljednjih 80 godina konoplja je bila jedna od najvažnijih i široko uzgajanih biljaka na većini kontinenata svijeta. Dakle, pitanje je da li je nazivate konoplja ili droga ili vlakna ili sjeme, a svakako konoplja ima dugu vezu s čovjekom i sama priča o našoj nesigurnosti i nedostatku razumijevanja te kontrole nad biljkom raspiruje neopravdan negativan odnos.
Kao uzgajivač biljaka, istraživač i komercijalni uzgajivač od 1980. godine, započeo sam tek 2008. godine s laboratorijskim ispitivanjima svojih biljaaka te tako zapravo saznao što se sve nalazi u mojim odabranim biljkama. Pretpostavka da ću lakše razumijeti svoja opažanja pokazuje koliko je važno poticati sve vidike istraživanja koji bi bili financirani, nego što bi bilo, kad ne bi bilo toliko stigmi uzgoja konoplje. To je biljka koju bi trebalo uzgajati masovno diljem svijeta, kako bismo imali dovoljno bio mase i raznolikosti te da bi je svi mogli dobro istražiti. Treba je shvatiti kao poljoprivrednu sirovinu, kako bismo postigli smanjenje troškov i crnog tržišta te uz prava istraživanja i pretrage saznali kakav je sastav važan za različite industrijske grane. Tako ćemo napokon konoplju razumijeti na pravi način, umjesto da ostanemo u neznanju i zbunjeni. S obzirom na biljke same ne postoje nikakve tajne, već samo nužnost istraživanja, primjene i testiranja, koji zahtijevaju sate rada, financiranje – i javno i privatno – a osobito je potrebna suradnja svih elemenata te industrije za napretkom, koju javnosti uistinu zahtijeva.