Medical Cannabis bike tourTri dana… 385km… 50,000€

Kada pomislimo na Nizozemsku pred očima imamo mlinove, konoplju, vjerojatno i kakav bicikl, ali nikako planine. No, barem u većini primjera ne. Tako je ideja, plod sudjelovanja između nizozemskog sjemenskog pionira  Luca Krola iz Paradise Seed i Mateja Muniha (Snail Rolling Papers Slovenia), neizbježno vodila u avanturu koja je osim mlinova sadržavala sve gore nabrojano.

Početak „utrke“ bile su planine sjeverno od Madrida odakle su biciklisti iz cijele Evrope počeli svoju odiseju usmjerenu u ciljnu točku sajma GrowExpo u Valenciji. Starosna struktura sudionika bila je toliko raznolika kao i njihova fizička pripremljenost – od 17 do 69 godina.

Uz predstavnike Paradise Seeds i Snail ekipe u dobrotvornoj su akciji sudjelovali i članovi Happy Smile i Dizzy Duck coffee shop-ova, Slovenski konopljin socijalni klub, organizatori sajma Cultiva, Harry the Bush Doctor te engleski akademičar koji se bavi istraživanjem primjene konoplje u športske svrhe. Drugim riječima, ne baš tipični Tour de France.

Start „utrke“ pozdravilo je sinje plavo nebo što je većini sudionika predstavljalo šok glede vremena, koje je močilo njihovu rodnu grudu. Ali, svi znamo da se fićo brzo zaboravlja čim sjednemo u mercedes. Karavanu su uz bicikliste bio-dizelaše sastavljala još tri motorizirana vozila na četiri kotača – na čelu karavane grmio je kombi Paradise Seeds, Happy Smile automobil bio je na sredini povorke, te dodatan kombi Snailove ekipe na kraju kolone. Njihova primarna funkcija bila je snabdijevanje sudionika vodom, bananama, oraščićima, te povremeno bio-stimulatorima manje legalne prirode.

Potporna ekipa je sa svojim „cateringom“ tijekom dana napravila iznimno profesionalan dojam na sve učesnike utrke koji se je odjednom izgubio u saznanju da se zasluženi ručak kuha na kuhalu za kampiranje i to samo tjestenine s više-manje homeopatskim dozama umaka.

Ali, kako su napunili svoje želuce nepotrebne su se brige izgubile u zaboravu. Prvi je dan obilježen tropom divljih svinja i s nenajavljenim prihodom skupine pčela, ali bez ozbiljnijih posljedica za sve prisutne. Naime, pčele su bicikliste u žutim dresovima razumjele kao ozbiljan prijestup u njihov stil oblačenja. Uz čudne poglede domaćina koji najvjerojatnije nisu mogli razumjeti, zašto bi tko u najtoplijem dijelu dana radio išta drugo osim ležao u sjeni, dan se je zaključio uspješno uz vrčeve slovenskog piva (naime, prva skrb slovenske ekipe nije bila kuhalo) i degustaciji marokanskih „poslastica“.

Drugi dan pretekao je u znamenju dugog uspona te dužim spustom v prelijepu dolinu koju je krasilo jezero. Sve je teklo kao po maslu – do prvog makadama naravno. Tu su počele padati prve žrtve – na sreću ništa ozbiljno, iako potrebno liječničke pomoći. Ciljnu liniju druge etape su prvi prevozili organizatori Luc i Matej, preostali su bili odmah iza njih. Navečer su ih posjetili policajci (Guardia Civil – manje ljubazni od brojnih oblika španjolskog represivnog aparata), ali bez većih zapleta.

Uvjereni, da će „drogeraši na biciklima“ opustošiti dolinu, lokalni su se šerifi pojavili na jutarnjoj kavici gdje su očekivali malo više „akcije“, ali ništa od toga. Poslije popijene kave vratili su se u svoje klimatizirane urede. Start zadnje etape pozdravila je skupina domaćina i školske djece koji su još neko vrijeme trčali za biciklistima te ih bodrili vikanjem i deranjem primjernim i za veće utrke.

Kao što znamo, dan ne valja suditi prije noći. Duboko u planinama srednje Španjolske otkazala je sva navigacijska oprema – bez signala, i-padova i jako zbunjenim GPS-om su tako obastali „usred prelijepe prirode“ (čitaj: vukojebine). Ponovo je ispalo da sreća prati hrabre; naime, netko je ispod sjedala u vozilu našao staru zemljopisnu kartu, a još veća sreća bila je da je u ekipi bio dovoljno star čovjek, koji je znao analogno interpretirati put.

Zadnji spust pred Valencijom bio je pravi test brzine, sudionici su naime dostizali čak i do 90km/h. Prava profesionalnost je još posebno zasijala u kontrastu s prometnom gužvom v Valenciju iz koje si naši „trkači“ sa svojim žutim dresovima istupali kao malo pivo na stolu alkoholičara.

Očekivani veliki doček na cilju sajma u Valenciji je u prvom pokusu propao; naime, vrata su na dolasku bila zaključana! Pogrešna, naravno. Pa što ste očekivali od ekspedicije imenovane Medical Cannabis Bike Tour?!

Bučnom prijemu (ovaj put na pravom ulazu) slijedila je  predaja čeka u vrijednosti 50.000€ u ruke vidno dirnutog dr. Guillerma Vallesca koji je u sudjelovanju s dr. Manuelom Guzmanom jedan od pionira istraživanja na području utjecaja kanabinoida kod liječenja oboljelih za rakom. Kao što je u kratko sažeo Luc: „Ako vlada ne želi financirati takva istraživanja, onda je na nama da se pobrinemo za potrebna sredstva!“ Amen, možemo samo dodati iz strane ekipe DVB!