Upoznajmo Ganja Farm, prvu cannabis apoteku  u Kolumbiji

Ova kolumbijska ustanova postala je prva legalno utemeljena  cannabis apoteka  u državi i već pomaže više od 450 pacijenata i pacijentica koji koriste biljku zbog njenih mnogih zdravstvenih učinaka. Pošto ne postoje sustavi reguliranja koji bi određivali njeno djelovanje, pravila o proizvodnji konoplje, lokaciji proizvodnje i opća pravila, koja se odnose na kakvoću postupka proizvodnje konoplje od početka do kraja, su postavili sami.

»Ganja Farm« u Bogoti, prijestolnici Kolumbije, proizvodi medicinske proizvode iz konoplje koje treba mnogo pacijenata u državi. Njihovi objekti su razdijeljeni na tri prostorije: prostoriju, gdje uzgajaju 19 biljaka (toliko je dozvoljeno zakonom u medicinske i znanstvene svrhe), zatim laboratorij, gdje iz konoplje proizvode ekstrakte i tinkture te najzad još prostorija, gdje proizvode sve vrste krema, maziva i ulja te naravno uredi, koji su postali neka vrsta improviziranog skladišta i prostorija, kamo dolaze ljudi kada traže informacije, prije svega tada, kad se u medijima pojave vijesti na ovaj ili onaj način povezane s konopljom.

Ta ustanova za prirodnu medicinu, koja je bila utemeljena listopada lani, prava je legalno utemeljena apoteka ove vrste, koja je otvorila svoja vrata javnosti. Zaslužni za to su Pilar Sánchez, Denis Contri i Camilo Cruz, koji su se upoznali gotovo pukim slučajem i otkrili da djeluju na istom području: istraživanje medicinskih koristi marihuane.  Sánchez se je to područje počela zanimati, kad je putovao Europom te je mu je zbog problema s migrenom liječnik predložio konoplju. Na tom putovanju je upoznala Contrija, talijanskog uzgojitelja konoplje, koji se preselio k njoj s namjerom da utemelje apoteku: “Bili smo strasni glede toga, putovali smo na različita područja i tražili sjeme i kad smo došli u Kolumbiju, napravila sam mami tinkture da bi joj pomogle kod njenog artritisa.” To je bio prvi proizvod proizveden u našoj apoteci.

U manje od jednog mjeseca već sam imala popis od još pedeset ljudi, koji su alternativno zapadnjačkoj medicini čekali. Trenutno imaju više od 450 korisnika. “Imamo proizvode za oralnu i površinsku upotrebu i možemo ustvrditi da je proces izrade naših proizvoda čist od sjetve nadalje.” Sami uzgajaju i brinu za biljke, izvode hladne i tople ekstrakcije, upotrebljavaju medicinsko sjeme, koje dobivaju u sjemenskim bankama sa certifikatima, kako bi mogli određivati udio CBD-a za svakog pacijenta i pacijenticu te određuju najbolji način upotrebe. »Ovo je nešto što javnosti daje osjećaj sigurnosti.«

S obzirom na to da zakon dozvoljava najviše 20 biljaka, uzgajaju ih 19. Iz tih 19 biljaka svaka tri mjeseca proizvedu približno 2 kg proizvoda koji se preradi u 400 g ulja. Za proizvode za vanjsku upotrebu obično uz konoplju upotrebljavaju i druge biljke. Sánchez objašnjava da je sve što prodaju organsko i prirodno te da su neke druge ljekovite biljke, na primjer kamilica, proizvod poljoprivrednika iz okoliša te urbanih vrtova Bogote.

Od 450 pacijenata, koje liječe, njih 370 lijekove iz konoplje koristi oralno. Ovakvi proizvodi proizvedeni su za borbu protiv bolesti kao što su rak, ublaživanje bolova, ublaživanje učinaka kemoterapije, epilepsiju, Alzheimerovu bolest, artritis, reumu, psihološke neravnoteže i kronične bolesti. Preostali pacijenti i pacijentice koriste kombinaciju proizvoda za oralnu upotrebu te kreme i masažna ulja koja sprečavaju upale udova. Sánchez kaže da, iako liječe pacijente svih starosti, ih je većina djece. Dodaje još da su nedugo počeli raditi s grupom djevojaka koje pate od anoreksije.

Njihove stranke su ljudi “koji dolaze prestrašeni i očajni,” kad su isprobali već sve druge mogućnosti, trebaju nešto što će djelovati za njih, iako im to područje nije dobro poznato. Sánchez kaže da je veliko zadovoljstvo vidjeti da se kod nekih pacijenata pozitivni rezultati liječenja pojave već nakon jednog tjedna korištenja. »”Lijek uzimaju uvjereni i kada vide rezultate, motivirani su nastaviti, počnu učiti o biljci, brane je i njene koristi prezentiraju drugima.«

Unatoč činjenici da su cijene u “Ganja Farm” apoteci visoke, “jer imamo malo biljaka i jer je elektrika ovdje vrlo skupa,” njihovi su lijekovi pokazali još uvijek jeftinijim od klasičnih lijekova. Sánchez kaže da inače obitelj koja ima dijete s epilepsijom, potroši približno 73€ za svaki konvencionalan lijek, a kod njih za bi za lijek iz konoplje platili samo 30€, dakle »jedna stvar zamijeni drugu.«

No ne može svatko kupiti bilo što u »Ganja Farm« apoteci. Za lijek oralne primjene potreban je medicinski certifikat, posebno za one koji imaju probleme sa srcem ili nizak krvni tlak. “I zato što npr. dijete, koje uzima 10 lijekova za epilepsiju, koja ne djeluju, dok konoplja nanj djeluje, još uvijek treba liječnika da prestane uzimati konvencionalne lijekove.” Uz to tako mogu nadzirati doze: “Precizan nadzor i mnogo znanja potrebno je da bismo znali što točno pacijent ili pacijentica trebaju,” katkad je potrebno tražiti i nove usjeve biljke za bolesne ljude koji su nanj već navikli.

Mnogo liječnika podržava inicijative poput ove: “Neki pacijenti dolaze s receptima, a mi zatim nazovemo liječnike, koji se na odazivaju, premda još uvijek svoje pacijente šalju nama.” Činjenica je da u Kolumbiji nije lako imati ovakvu ulogu, s obzirom na to da je sve što je povezano s konopljom: “nije legalno, no upravo tako nije regulirano te smo stoga u nekakvom “limbu”.«

»Ganja Farm« je registrirana kod Gospodarske zbornice i ima dozvolu državne institucije za nadzor hrane i lijekova (National Food and Drug Surveillance Institute (INVIMA)), koji izdaje potvrde za prodaju proizvoda poput njihovih. Još uvijek trebaju sanitarne dozvole za laboratorij, a koje neće dobiti, dok ne bude jasno reguliranih zakona za područje medicinske konoplje.

Osim toga, ne postoje institucije koje bi objasnile kako bi trebala djelovati cannabis apoteka ili što pritom treba uskladiti. Zato se preko “Ganja Farm” apoteke utemeljilo Društvo za razvoj industrije konoplje u Kolumbiji. Organizaciju sastavljaju uzgojitelji konoplje, kolektivi i tvrtke iz čitave države koji upotrebljavaju biljku. Njihov cilj je djelovanje u ekipama i samoreguliranje.

“Sami postavljamo pravila, kopiramo europski model i imamo detaljan nadzor nad svime što požanjemo, nad svim uljima koje proizvodimo, drugim proizvodima koje proizvedemo i nad time kojem pacijentu ili pacijentici što propišemo.” Zato, ako se dogodi da koji pacijent ima nezadovoljivo iskustvo, znaju točno koja je biljka bila korištena za njegov lijek.

Pilar Sánchez kaže da je sav njen rad uvijek obavljen vrlo “otvoreno”, što je koristilo mnogim korisnicima koji su trebali informacije. Na cannabis druženju tako su uspjeli više od 6000 ljudi i organizirati obrazovanja.

Sánchez još kaže da je njen radi pridonio tome da su ljudi osvješteniji o korisnim stranama biljke i kod rušenja stereotipa u društvu “gdje svi konzumiraju, ali se na upotrebu gleda kao na nešto loše.” Dok čekaju na sanitarne dozvole, nastavljaju sa svojim radom: “Mnogo povjerenja u naše proizvode posljedično pridonosi uvijek višoj kakvoći i javnim zdravstvenim standardima.” Sánchez je svjesna toga da je potrebno učiniti još mnogo, no i činjenice da je distribucija lijekova iz konoplje način osiguranja “osnovnog prava na zdravlje”.