Prijatelj me zamolio da napišem ovaj članak; koliko razumijem, bit će preveden u srpski, hrvatski i slovenski jezik, no ukoliko vam se učini da prijevod nije dovoljno dobar, NE BRINITE – ni na engleskom nije ništa bolji.

Članak sam napisao i posvećen je mom osobnom heroju; jednom od najprepoznatljivijih lica marihuane i jednog od najprepoznatljivijih lica pokreta, za koji se čini da ujedno dijeli i ujedinjava zajednice povezane u najekstremnijim slučajevima to je  s bandama i kriminalnim društvima, gdje je upotreba oružja svakodnevica s jedne strane i s druge strane to su slučajevi zajednica koje uz pomoć dotičnih sredstava liječe, pomažu si kod ublaživanja boli i slično. Čini se da marihuana polarizira i dijeli mnogo slojeva društva; bilo da se radi o kriminalu, pravu, policiji, obitelji, prijateljstvu.

2

Članak ne govoro samo o osobi, jedinoj osobi koja je zagovarala reforme glede marihuane; po mom mišljenje je Howard Marks kao individuum bio uspješan prije svega zbog toga što je bio jedina osoba, koja nije polazila iz “šovbiznisa” te je uspjela ispuniti prazninu između alternative i “mainstream-a”.

Rasprave o marihuani predstavio je široj javnosti i prezentirao lice koje je bilo u potpunom neskladu i konfliktu s takozvanim “Reefer Madness, Nancy (Reagn) “Samo recite Ne 18….drogama)” stereotipima” koji su se ukorijenili u mozak javnosti u ono vrijeme odnosno do tog vremena. Prošli mjesec, samo tri dana prije najvažnijeg dana u kanabis kulturi, ljubitelji marihuane doživjeli smo velik gubitak.

U godini, za koju se čini da je već ionako zasjenjena smrtima preostalih otkačenih svetaca poput Merle Haggarda, Davida Bowiea te Lemmyja to bio je to ultimativni gubitak. 10. travnja 2016, samo 15 mjeseci nakon javne objave svoje bolesti, preminuo je Howard Marks aka Mr. Nice.

Karijera, koja je uključivala CIA, IRU, MI6 i boravak u jednom od najzloglasnijih američkih zatvora, Mark je započeo u South Walesu, Velikoj Britaniji, a postao je najprofiliranijim preprodavačem droge svoje ere.

Posebice za britanske otkačenjake Marks je predstavljao sam vrh uspjeha; visoko obrazovan, šarmantan gospodin koji je živio svoj život, o kojem je većina mogla samo sanjati. No, njegova slava nije doprla samo do otkačenjaka i konzumenata marihuane, već i do ljudi koji marihuanu ne konzumiraju, kod kojih je Howard bio popularan; postao je nekakvim Robin Hoodom. Uglavnom zbog tajni i intriga.

Za dobrobit svakoga tko čita ovaj članak, a niste čuli za njega (bilo tko …..?) “kratka” povijest. Dennis Howard Marks rođen je 13. kolovoza 1945. god. nekoliko tjedana prije kraja rata, koji je podijelio Europu i svijet, a odrastao je u Kenfig Hillu. Pohađao Balliol College, jedan od najpoznatijih obrazovnih centara u Velikoj Britaniji, na Sveučilištu u Oxfordu, gdje je po prvi put upoznao marihuanu i put koji će oblikovati njegov život.

U sljedećih 20 godina Marks je od eksperimentiranja s halucinogenima i marihuanom prešao na vodstvo carstva vrijednog milijune. Zapravo je u manje od desetljeća, otkako je prvi put okusio marihuanu s prijateljima na fakultetu, Marks napredovao od prodaje i opskrbe svojih prijatelja s malim količinama marihuane do organizirane multinacionalne dostave koja je uključivala i proizvodnju u Aziji, kult u Sjevernoj Americi i njegovo uhićenje od strane nizozemske policije.

  1. godine Marks je bio u bijegu već nekoliko godina, oko 4 godine preciznije, i u to vrijeme je upotrebljavao nekoliko različitih aliasa – mnogo ih je morao odbaciti, jer su ga pod tim imenima već poznavali. U to se vrijeme Marks dosjetio imena koje je kroz godine postalo mnogo više, no samo nadimak ili alias; gospodin Donald Nice odnosno Mr. Nice.
  2. godine Mr. Nice je već bio toliko uvažen u svijetu kriminala da su njegovi kontakti obuhvaćali ljude iz takozvanog podzemlja, kao i ljude iz visokih elitnih slojeva; Yakuze, Triad društva, različite tajne službe, teroriste te čak britanskog Lorda, sve to su bili ljudi s kojima se Mr. Nice povezivao. Diljem svijeta slale su se individualne pošiljke vrijedne nekoliko milijuna, prokrijumčarilo se na tone marihuane, posao je doživio procvat.

Nažalost, Marksova sreća nije trajala u nedogled te je 1980. godine bio aretiran. Prvi put kad je uhićen je proveo u pritvoru 5 dana. Stalna uhićenja od  britanskih carinika postupno su ga dovele iza rešetaka za 3 mjeseca.

Uz kraći odmor, koji je Marks je proveo u zatvoru Njezina Veličanstva, i kraća uhićenja te saslušanja po svijetu, Marksovo je krijumčarenje diljem svijeta teklo neprekidno do 1988. godine.

5

Nakon te godine slijedi ” Operacija ecletic “, koju  je vodila DEA (Drug Enforcement Agency) u koju je bio upleten popriličan broj država; Australija, Kanada, Hong Kong, Pakistan, Portugal, Velika Britanija, Filipini i SAD-u, naravno, i trajala je dvije godine. Marks je bio uhićen i optužen prema Zakonu o RICO, koji je bio pomalo kontroverzan, jer su bili uz njega bili optuženi i njegovi najbliži suradnici i prijatelji te članovi obitelji, recimo žena Judy.

Judy je doduše iz zatvora ubrzo puštena, a slijedila je deporatcija iz Španjolske i iz slučaja su je potpuno uklonili odnosno njenu ulogu su iznimno skratili; a Marks je bio optužen na 25 godina zatvora zbog reketiranja/ucjenjivanja. Njegovo carstvo je propalo, mnogo njegovih najbližih bilo je zatvorenih i optuženih.

Na inzistiranje DEA agenta Craiga Lovato, koji je koordinirao čitavu operaciju i istragu protiv Marksu, Marks je poslan u zatvor Terre Haute. Zatvor je poznat po najvišoj razini sigurnosti među zatvorima u SAD-u, ali još više je poznat po nasilju i agresiji, pošto su u tom zatvoru bili zatvoreni članovi talijanskih mafija, motorističkih društava i crnačkih bandi. Marksa su zatvorili u takav zatvor, unatoč tome, da nije bilo dokaza da je opasna osoba.

Marksa su tretirali kao osobu koja je sposobna pobjeći te su ga nebrojeno puta zatvorili i izolirali, unatoč tome, da su samice namijenjene najagresivnijim i najopasnijim zatvorenicima. Tek 1995. godine Marksu i još nekim drugim zatvorenicima dozvolili su obavljati određene testove te su ih i uvjetno pustili i vratili u Veliku Britaniju.

No, nakon godina provedenih u zatvoru, koji je važio za najrigorozniji i najteži zatvor u SAD-u, Marks se nije mogao oduprijeti privlačnosti krijumčarenja i marihuani općenito i iako je izbjegavao daljnja uhićenja, ostao je aktivnim zagovornikom legalizacije marihuane.

  1. godine, kad je Marks izdao svoju knjigu Mr. Nice, mnogobrojni Marksovi identiteti proslavljeni su na naslovnici Fuzzy Logic, prvog albuma Super Furry Animals. Marskova knjiga Mr. Nice prevedena je na mnoge jezike. Dok se više manje držao sebe, postajao je slavnom osobom.

Kasnije u u svojoj karijeri, činilo se da se Marks uozbiljio do određenog stupnja; ostao je i nadalje najglasnijim zagovornikom legalizacije konoplje, kandidirao je za sjedište u parlamentu 1997. godine u nekoliko krajeva po Velikoj Britaniji. Iako to nije bio ne znam kako uspješan, njegova se borba prepoznaje u programima političkih stranaka.

Knjigu Mr. Nice prvi put sam pročita s 14 godina. Drugi put sam je pročitao sa 17, treći put s 21 godinom i zadnji put u starosti od 26 godina. Uvijek uzmem nekoliko primjeraka knjige sa sobom gdje god idem; Europa, SAD, Afrika, kopije Mr. Nice posuđujem u hostelima ili posudim knjigu znancima.

Iako knjiga nije remek djelo zabavne literature, njeno je iskreno, razoružavajuće i često humorom upriličeno podzemlje, koje je Marks naseljavao, mijenjalo percepciju. Mr. Nice je otvorio mnoga vrata javnih rasprava o marihuani, čak i ako su ljudi došli do knjige na način da ju je netko zaboravio na plaži, autobusu, putovanju.

Nije bilo više moguće kompletno demonizirati vražju biljku, kad se o njoj diskutiralo na BBC radiju i nije se više moglo govoriti o marihuani kao o vražjoj biljci, jer su “ljudi” koji su se zalagali da marihuana ne dođe na tržište često bili točno ti koji su je puštali u opticaj (tajne službe, vladine službe).

Linije između mainstreama i centralne kulture bile su zamagljene, iako je taj učinak bio malen, trajalo je dugo, prije nego je knjiga bila dobro ocijenjena. Markovi stand-up nastupi, festivali, show priredbe, TV pojavljivanja i sav ostali njegov rad, sve je bilo popularno. Čini se da to postajao kulturna ikona.

Kao njegova suradnju sa Super Furry Animals, Marks je uprizoren na brojnim albumima. Pojavio se također i on sam kao i drugi karakteri u kinematografima i na televiziji. Marks je izdao više knjiga, kako fiktivnih, tako i realističkih, no ostaje nadalje najprepoznatljivijim po svojoj prvoj autobiografiji i opisanim podvizima.

Do razdoblja umirovljenja Maks je kao osoba ostao poznat po svom životu u zatvoru, kao i uvozu i izvozu, proizvodnji i isporuci marihuane. Nije bio samo slavna osoba, bio je i profesionalac.

Na stolovima, u obrazovnim ustanovama i u javnosti, pojam Mr. Nice postao je sinonimom za raspravu u upotrebi marihuane, podrške legalizacije ili čak samo kraja kriminalizacije. Knjiga Mr. Nice nije bila koda ili dilerski sleng; to je bila samo rasprava šarmantnog gospodina iz doline koji je držao govor na lokalnom folklornom festivalu ili eventualni navodi o tome kako je RICO iskorišten u njegovom uhićenju i zatvoru ili kako su zapravo naši roditelji jednom već možda probali marihuanu.

U posljednjim godinama imao sam tu sreću da sam uživao u gledanju njegovih stand up rutina. Imala sam upaljač, plakat i grinder, nosio sam njegovu sliku, njegovo ime i s tim povezane logotipe, moji prijatelji su kupili marihuanu uzgojenu iz Mr. Nice sjemena i smijali smo se filmu iz 2010 (nije loš, ali nije ni približno dobar kao knjiga).

3

Marks normalizira i desenzibilizira teme i područja društva o kojima se inače malo raspravljalo; na engleskom bi to bila fraza “svaka reklama je dobra reklama” i Marks je donio marihuani mnogo publiciteta. Poznavanje knjige, isto kao i znati čije je lice na majici ili zašto je Lucy bila “in the sky” je znak da je netko tolerantniji prema konceptu ili barem osvješteniji.

Marks je postao i ostao sinonimom za društveno prihvatljivu kriminalnu stranu marihuane. Društveno prihvatljivo strana marihuane znači korist za napredak ideja i ideologija, zbog čega je vjerojatno da će naše generacije biti posljednje koje će se sjećati značenja prave zabrane odnosno ilegale.

Iako je bio samo jedan od milijuna pristaša legalizacije i potpune reforme opskrbe i proizvodnje marihuane, Howard Marks je bez svake sumnje jedan od najvidljivijih i najuspješnijih.  Najbolji dokaz za mene osobno bilo je kad sam ga slušao kako priča priče na Camp Bestivalu s publikom hipnotizirane djece, okružene još većim krugom sretnih / blaženih / otkačenih roditelja srednjeg razreda.

To nije lice kriminalca koji krijumčari smrtonosnu drogu. To je lice obiteljskog čovjeka koji je igrom slučaja i vrlo dobar u međunarodnim odnosima i uvozno / izvoznim formalnostima. U svijetu trenutno pratimo zemlje i države te njihovu dekriminalizaciju i legalizaciju marihuane, a s druge strane još uvijek postoje države u kojima je upotreba marihuane strogo zabranjena. I lijepo je misliti da je možda neki izaslanik u portugalskom parlamentu pročitao kopiju Mr. Nice ili da je možda koji političar uzeo učešće na kojem od Howardovih predavanja na fakultetu i shvatio da možda marihuana nije najveće zlo, kako tvrde određene vlade diljem svijeta.

 

Hvala ti, Mr. Nice.

 

I hvala tebi Ian za iskren, lijep, osobni prilog o Howardu Marksu.