Najveći izvor iskustava za većinu uzgojivača konoplje je unutrašnji uzgoj uz umjetnu rasvjetu. Radi se o skupom načinu uzgoja, koji zhatijeva mnogo elektrike i rada, kako bi zeleno zlato urodilo plodovima. Oni, koji su navikli uzgajati vani, poznaju lokalnu zemlju, količinu padavina itd. No, bez obzira na to, njihov proizvod je još uvijek podržven vremenskim utjecajima i dobro sezona nije više garantirana, pogotovo ako uzmemo u obzir iznenadne klimatske promjene kojima smo svjedok. Najbolji način uzgoja je u plasteniku ili stakleniku. Ove strukture su u osnovi hibrid vanjskog i unutrašnjeg uzgoja, na području koje je dovoljno veliko da je uzgoj biljke ekonomičan, a istovremeno omogućuje dobar nadzor žetve.
Većina svjetske hrane proizvedeno je vani, no u staklenicima i plastenicima upravo takav razvoj  nudi rješenje uzgoja kroz čitavu godinu.

S upotrebom staklenika zadržite prednosti koje nudi majka Priroda, sunčevu svjetlost, koja je bolja od umjetne, insekte koji brinu za uravnoteženost eko sustava, svjež zrak i sve to bez svih negativnih aspekata uzgoja vani, nepredvidljivih vremenskih utjecaja, kao što je npr. smrzavanje, kiša i vjetar.

U sjevernim zemljama, npr. u Nizozemskoj, u stakleniku je dobro imati još pokoju svjetiljku uz prirodnu svjetlost. Kad su dani prekratki, svjetljike mogu pobrinuti za to da biljke unatoč tome dobiju dovoljno svjetlosti. Troškovi su sve niži, kao kod uzgoja unutra, jer se svjetiljka upotrebljava samo kao zamjena za manjak prirodne svjetlosti.

Industrija plastenika i staklenika jedna je od najvažnijih dijelova i također simbol moderne agrokulture, jer pomaže proizvesti svježe proizvode na stabilan način i kroz čitavu godinu. Bilo kako bilo, proizvodnja u stakleniku teža je od vanjskog uzgoja. Precizno upravljanje nužno je potrebno u ovako kontroliranom prostoru. Općenito govoreći plastenici se sastoje iz elemenata kao što su okvir, pokrovi, sustavi grijanja i rashladni sustavi, sustavi zasjenjivanja, dodatna svjetlost, sustav za dodatno obogaćivanje s CO2, sustav za fertigaciju (gnojenje namakanjem) i sustav automatskog nadzora.

Vrlo je važno da se istraži kakav je tip staklenika najprikladniji, s obzirom na željenu količinu proizvodnje, a još je važnije da smo sposobni osigurati nadzor nad svim elementima okolice. Važno je da unaprijed procijenimo približan trošak i veličinu staklenika, kako bismo mogli procijeniti koju vrstu i koliko dugo ćemo približno uzgajati.

Staklenik ima više temperature i višu sadržajnost vlage, nego kod vanjskog uzgoja. Sve sustave u plasteniku pametno je automatizirati, premda je nužno neophodan netko tko će brinuti za biljke. Potreban je nadzor insekata, bolesti, treba kontrolirati protok zraka, navodnjavanje, prehranjivanje, svjetlost, čistost organske tvari i tako dalje… za sve to trebamo osobnu notu i ne automatizam. Uzgoj u plasteniku ima mnogo prednosti, no upravo te prednosti mogu se pretvoriti u katastrofu, ukoliko nema ni konstantne kontrole i provjeravanja terena.

 

Sve biljke se sastoje iz stanica. U svakoj stanici odvija  se na stotine kemijskih reakcija u svako doba dana. Ove reakcije odvijale bi se polako, kad ne bi bilo enzima. Enzimi djeluju kao katalizatori za sve kemijske reakcije koje se odvijaju u stanicama (uključujući s fotosintezom).

Enzimi najbolje rade na određenoj razini pH i temperature, ovisno o vrsti enzima. Previsok i prenizak pH može dovesti do toga da enzimi djeluju sporije, a neki čak i odumru. Previše niska temperatura također može dovesti do lošeg djelovanja enzima. Tople, ali ne i previsoke temperature, obično ne znače brži rast biljke. Savršena temperatura je poput super-naboja za vaše biljke!

Kako viša vlažnost pomaže mojim biljkama?

Pomaže smanjiti stupanj isparavanja iz zemlje i biljke, jer je već u samom zraku mnogo vode. Biljke vodu koriste tijekom fotosinteze (6H20 6CO2 (plus sunčeva svjetlost) = C6H12O6), tako da trebaju stalnu zalihu vode u vrijeme dnevne svjetlosti. Borba s visokom razinom isparavanja je zasigurno nešto što biljke ne žele! Ako smanjimo razinu isparavanja s dovoljnom količinom vode u zraku, omogućujemo da biljke provode fotosintezu, bez da gube vodu i posljedično uvenu njihovi listovi.

Svoju konoplju možete držati pod kontrolom s nadzorom broja sati tokom kojih je ispostavljena sučnevoj svjetlosti. Ovaj čimbenik već sam po sebi omogućuje uzgajivaču pregled nad tim, kad će biljka cvjetati, s obzirom na veličinu i na to s koliko će plodova uroditi preko ljeta.

Staklenik, specializiran za uzgoj konoplje, ima sustav zavjesa, koje omogućuju nadzor nad primanjem sunčeve svjetlosti. Postoje dvije faze u stakleniku:

  1. Vegetativna faza plastenika znači da bilje samo rastu, primaju 18 sati ili više sunčeve svjetlosti i 6 sati ili manje su u tami. Obje biljke rastu na neodređeno vrijeme, to je i vrijeme, kad se kultiviraju materinske biljke, klonovi i unaprijed već rastuće biljke. Usjeve ovako možete očuvati desetljećima. Kad biljke izrastu na željenu veličinu, pomičemo ih u cvatuću fazu staklenika.
  2. Cvatuća faza staklenika ima tamne zavjese za održavanje: 12 sati svjetlosti i 12 sati tame. Kada želimo da biljka procvjeta, zaustavimo sunčevu svjetlost koju konoplja ne treba.

Na internetu je raspoloživo mnogo informacija o postavljanju staklenika, prilagođenog vašim financijskim mogućnostima i veličini vaše agrokulture, no tako ćemo predstaviti osnovna načela za postavljanje plastenika posebno za uzgoj konoplje.

Genetika je vrlo važna, biljke, koje su testirane u laboratorijima i za koje je dokazano da je konačan proizvod zadovoljiv, dinamični su alati staklenika. Soba s materinskim biljkama, neke vrste knjižnica materinskih biljaka, gdje imamo na jednom mjestu u stakleniku sve poznate biljke, uštedjet će nam neugodnosti prijevoza, traženja prave biljke za neki određen proizvod, smanjiti unos nepoznatih štetočina i bolesti te dozvoliti upravitelju imanja da zna kad treba zarotirati biljke s obzirom na datume. Zato bismo toplo preporučili svim uzgajivačima u staklenicima da postave područje s materinskim biljkama i područje za kloniranje, s obziromm na relativne potrebe područja za cvjetanje u stakleniku. Taj dio bi trebao biti funkcionalan čitavu godinu, možda je pametno razmisliti o postavljanju takvog područja u zatvorenom prostoru, u svrhe sigurnosti biljne knjižnice.

Kad vegetativna soba u unutrašnjosti dobro djeluje i kad se željeni klonovi repliciraju, možemo početi razmišljati o rasporedu sati cvjetanja za čitavu godinu, s obzirom na životni ciklus. Ako na primjer aktiviramo cvjetanje s prvim siječnjem, plodove ćemo žeti s obzirom na to dali se radi o indici ili o sativi, u roku od približno 7-8 mjeseci odnosno 10-12 tjedana. To znači da treba nakon prva dva tjedna cvjetanja prve žetve odnosno usred siječnja pripremiti klonove materinskih biljaka da izraste korijenje i biljke do potrebne veličine, kako bi bile spremne za drugu žetvu. Ako se radi o biljci koja cvjeta u roku od 8 tjedana, zatim traje 2-3 tjedna da izraste korijenje, 2-3 tjedna da klon s korijenjem pridobije na odgovarajućoj veličini kako bi otišao u staklenik odmah nakon što završimo s prvom žetvom. Time se smanjuje utrošak vremena i učinkovitost se povećava. Treba puno planiranja, iskustva i prostora, s nešto dodataka, kao npr. rezanje 20% više klonova, nego je potrebno, osigurat ćemo žetvu u slučaju da dođe do bolesti ili drugih tegoba. Uvijek odrežite više, jer time jamčite fleksibilnost biljkama, pošto se stvari neizbježno i uvijek mijenjaju.

Pogledajmo praktične detalje za čitav uzgoj. Ukoliko počnemo raditi s biljkom koja cvjeta 8 tjedana, proizvodnja će teći ovako:

Žetva 1 (siječanj, veljača)

sredinom siječnja porežemo klonove .. ………………… izdanke veljača

Žetva 2 (ožujak, travanj)

sredinom travnja skratimo klonove …………… ..izdanke travnja

Žetva 3 (svibanj, lipanj)

Sredinom svibnja skratimo klonove ……………… .izdanke lipnja

Žetva 4 (srpanj, kolovoz)

sredine srpnja skratimo klonove ……………… izdanke kolovoza

Žetva 5 (rujan, listopad)

sredinom rujna skratimo klonove ……………… .izdanke listopada

Žetva 6 (studeni, prosinac)

sredinom studenog skratimo klonove ……………… .izdanke prosinca

Takvo je maksimalno iskorištavanje, ukoliko se radi po rasporedu sati i ukoliko biljke cvjetaju bez problema. Ovakav uzgoj predstavlja dodatne troškove, kao što su npr. grijanje od oktobra do ožujka, upotreba dodatne rasvjete u istom razdoblju, s obzirom na to da je intenzivnost prirodne svjetlosti preslaba u to vrijeme (naravno treba uzeti u obzir geografsku lokaciju staklenika). Stoga preračunavanje troškova cjelogodišnjeg uzgoja u stakleniku s obzirom na očekivan utržak, u domeni uzgajivača. Možda je najbolje da cvatući dio staklenika zatvorimo u vrijeme ekstremnih godišnjih doba i pobrinemo za okvir staklenika u to vrijeme, jer u slučaju loše ljetine može doći do gubitka novca.

S obzirom na to da biljke sativa trebaju 4 tjedna više, no biljke vrste indica, premda mogu uroditi i većim urodom, pametno je razmisliti o odvojenim područjima za različite usjeve. Cvatući staklenik omogućuje konstantan period cvatnje, biljke vrste sativa možete ostaviti 4 tjedna duže u istom prostoru, a rasporedite ih s obzirom na genetiku. Požanjete indice, nekoliko tjedna kasnije sative i nakon toga opet indice, čime ćete smanjiti veća radna opterećenja.

Tijek uzgoja preko čitave godine zaista možemo odrediti tek onda, kad smo prošli čitavu sezonu i sa svakom biljkom radili 2-3 puta te preko toga upoznali sve nedostatke određenog usjeva.

Dobre organizacijske sposobnosti upravitelja staklenika nužno su potrebne, materinske biljke moraju biti dovoljno velike, kako bismo ih mogli obrezivati, a za što je potrebno precizno planiranje ili će se pojaviti potreba za konstantnim kloniranjem, što znači da je potrebno imati u zalihama XXXX broj biljaka. Oba načina planiranja zahtijevaju dobre programe održavanja, preventivno uplinjavanje, kako bi se smanjio rizik od štetočina i bolesti, a naravno nužna je i higijena kako onih koji rade u stakleniku, tako i za biljke, da bismo mogli jamčiti najvišu moguću kakvoću biljaka. S osiguranjem konstantne kakvoće biljaka, s nadzorom uroda, kako bismo opitimirali prinos, poljoprivredno imanje, koje svoj rad bazira na staklenicima, može dobro predvidjeti kakvi će biti kapaciteti žetve.

Naravno zadržavanje uroda je vremenski ograničeno, no život možemo produžiti na policama tako da prinos zatvorimo u nepropusne vakuumski pakirane vrećice i ostavimo ih na niskim temperaturama. U razdoblju, kad biljke u stakleniku cvjetaju, bit će dovoljno vremena da pregledamo prijašnju žetvu, napravimo ekstrakte i obavimo korekture ili dodatke područjima na poljoprivrednom imanju. Prodaja proizvoda, kad je situacija na tržištu dobra, je upravo tako osobina dobrog upravitelja poljoprivrednog imanja i dosta je lakše izvedljiva, ukoliko imamo zalihe.

Sve karakteristike uzgoja u stakleniku streme prema budućnosti, kad će uzgajivači moći sniziti troškove proizvodnje više na razinu agrokulture, nego farmacije, što znači da će pacijenti moći lijekove kupovati jeftinije, ekstrakte s konzistentnom kakvoćom, bez obzira na vanjske čimbenike. Rad je inače neumoljiv, no ukoliko uvedemo dobar raspored sati rada, u kojem dobro planiramo sve faze proizvodnje, mnogo je lakše. Iako prvo postavljanje mnogo košta, dugoročno se to ulaganje vrlo isplati, ukoliko staklenikom dobro vodimo i ukoliko dobro planiramo pravila, ukoliko smo disciplinirani te ukoliko radimo prema rasporedu sati. Kad jednom ljudi budu vidjeli da je konoplja uzgojena u stakleniku jednako dobra kao ona uzgojena u zatvorenim prostorima, gojenje u staklenicima postat će budućnost!